” Bilo je među nama svega.
I osmijeha, suza, svađa, mnogo nepovjerenja i ljubomore. Bilo je tu zagrljaja, planova, sastanaka, rastanaka, čekanja, nadanja, mnogo ljudi koji su nam mislili zlo, dosta uvreda i nekih stvari koje je malo čudno i teško objasniti.
Bilo je tuge , i kod mene i kod nje. Mogao sam ja sve to malo drugačije, samo da sam znao , a nisam.
Davao sam sve od sebe, mnogo stvari za koje nije ni znala, a niti će saznati i to samo da bih nas spasio. Toliko puta sam je odbijao od sebe, toliko puta se vraćala.
Nije mogla više, znam , ali nisam ni ja toliko loš kakvim me ona vidi.
Sad nije tu, pa nije toliko ni važno, neka sam joj od čovjeka njenog života postao ružna prošlost, običan stranac kog se za par godina neće ni sjećati.
Ne mogu ja to ni vragu objasniti , bilo je tu svega a najviše ljubavi.
One, prošle, za kojom mogu samo nepomično da gledam i da žalim.
Imao sam je u rukama i ispustio, na pragu naše konačne pobjede.”