Hodam svojim mjestom ja
i ugledam zaljubljeni par.
Kao da imaju sve na svijetu,
usne im se sklapaju u duetu.
Ti poljupci tako divno zvuČe,
a meni od tuge srce sada tuČe.
Sada je zavladala tišina i mir,
ponijela ih strast u beskrajni svemir.
Vidim da nježnosti kraja nema,
jer ljubav njihova Čvrsta je ko stijena.
Sreća oh dovela do sretnog braka,
a ja pišem ovu ljubavnu pjesmu
u sobi punoj mraka.
autor Zvonko pjesnik