Ovo je za jednu osobu koje vise nema…koju sam volela svom dusom i srcem i koja me gleda gore medju Andjelima..i gledace me…
sve je bilo kao san, nisam mogla da pretpostavim sta ce se dogoditi, svaki dan neverovatan…
mama koja me radjala 2 dana, trpela bolove, nije odustajala od mene…
prvo, kad sam bila mladja svadjala sam se sa njom svakodnevno i onda odjednom mi je ispricala jednu pricu, koja me je preobrazila tako da smo se priblizile..toliko kao da smo jedno,. kad da nije presekla pupcanu vrpcu na stomaku pri radjanju…taj osecaj..
onda momenti sa njom, pa ja ne verujem da postoji bolja osoba na ovome svetu, to svi potvrdjuju, za svakog je bila tu, za bitne i nebitne, pomagala nije trazila nista za uzvrat no samo ljubav, samo ljubav, a ovaj prokleti ssvet ubija za 100din…posto je radila na pijaci, cesto bi gladnima davala da jedu ono sto je ona sebi kupila za dorucak, malom cigancetu davala ves…svakoj musteriji se obracala kao da se zznaju dosta godina…ja sam nju smatrala vise nego majkom, necim mnooogo vecim…Bog je tako veliki..
voznja sa njom, pesme Dina Merlina, Vajta po 50 puta na dan nije mi bilo dosadno, jer je uvek imala nesto novo i lepo da mi kaze, znala je bas kad treba to da isprica.. pored nje nikad nisi mogao da budes tuzan…mamila je osmehom i naaaaajlepsim zelenim ocima na svetu, imala je nezne tople ruke, ispuucale od rada, ali ona se nije predavala, setnja, nikad se nisam stidela nje sa svima sam je upoznavala sa ponosom… i
onda kad ne ocekujes desi se ono cega si se plasio..
nocima sam je gledala kako spava, kao da sam znala…
poslednji dan koji sam provela sa njom kao da nisam, jer se zalila na bolove u ledjima, j a sam je molila da ode kod lekara, a ona nije jer mi je jednom prilikom i rekla da ne veruje da ce doziveti zimu…ja sam joj objasnila da treba da bude baka za deceniju i vise, i da cemo zime cekati sa osmehom kraj kamina…uz caj i stolicu na ljuljanje a ona mi je samo rekla ANDJELE MOJ, to je bogatstvo,. kakve pare kola gluposti kad imas takvu majku…. zvala se Stojka…
i narednog dana nije je bilo, rekli su mi da je u bolnici na pregledu znala sam da nije u redu, tata je dosao kuci sa njenom jaknom u ruci, ja sam se uplasila, nisam cula nista o njoj dva dana, i to je bio…cetvrtak…secam se, kad mi je tata sa punom kucom komsija rekao da je u komi, ja nisam verovala kako takav borac moze da poklekne….ja samo sto nisam doaazivela mozdani udar…
narednog dana 24.112011 mi je tata javvio da je umrla…
kao da nema dela meene, i dan danas patim placem, ali ne vredi, zelim da je vratim, niko ne razume…
pitala sam se Boze zasto, ali odgovora nema, nema nje, uzeo mi je, moje blago najvece….
cenite majke jer ne znate kako je bez nje..
ja ne mogu vise da pisem nemam snage..
moze se knjiga napisati o njoj..
MAMA VOLIM TE!
Necu nikada znati
Mislim da je ovo prvi put da sam bez inspiracije,da su mi usta prazna,bez rijeci,da u mom srcu nema mjesta za stihove.
Neko kao ti morao se dogoditi,morao mi je pikazatida u meni postoji mjesto za bol I griznju savjesti. Mozda te nisam trebala odbiti I postati druga,ali pocela sam te zeljeti samo za sebe I samo tebi se predavati,a previse toga se saznalo.
Vjeruj mi ovako je lakes,ovako boli samo mene,ovako placem samo ja I niko vise,jer ti zamnom neces plakati,ne znam da li ces zazaliti,jer ti si meni poceo biti previse,a ja tebi jos jedna u nizu.
Previse toga me boli kod nas,a opet mi je bilo tako lijepo. Ona noc ce zauvijek ostati u meni,a samo ja znam zasto. To je bila moja slika ljubavi I moja maste srece,a sa tobom sam je dozivjela bar prividno.
Jer u nama sam samo ja vidjela ljubav,a ona tu nije ni postojala.
Zalosno je sto te toliko zelim kraj sebe. Samo te taknuti,samo te gledati,a obecala sam da ovo vise nikad necu dopustiti. Da necu nekome predate srce I sama ga zgnjeciti.
A sta ako je ovo bio moj voz sreca? Mozda ti nisam mogla bolje pokazati osjecanja,jer ih nisi htio vidjeti. Jer sta je u tvom srcu nikad nisam saznala….
Tvoja bivsa mala vise te ne voli
Kad svaku budes imao i od kurvi se umorio… Zazalices i trazices mene…al’ imaces samo iz proslosti uspomene… Tvoja mala vise ne pati i ne zeli ponovo da te vrati…iz ociju joj ne liju kao nekad kise i u drugima ne trazi te vise… Zato vise ne zovi i ne moli…shvati vec jednom- TVOJA BIVSA MALA VISE TE NE VOLI !!!
Greška u životu
Najveća i najgluplja greška u životu:misliti da te neko,ko te je povredio,neće povrediti ponovo.
Nikada se ne treba predati…
Za nju
Jednom davno imao sam krila i letio preko zivotnih visina.
Zivot je bio kao stvoren za mene
ali ona slomi moja krila i baci me u tamu koju nikada nisam prije osjetio, bila je andjeo ali sada je samo mrak.
Suze
Sve sam suze isplakala,da plačem više neću,
mada znam još dugo,dugo,ja za tobom žaliću.
Ti kraj druge sada živiš,znaš li da mi nije lako,
možeš tako jer ti nisi,ni zbog jedne zaplak'o.
Sve je prošlo među nama,ja odavno živim sama,
a tebi će jednom biti žao,što si drugoj ruku dao!
Čula sam večeras
Čula sam večeras jednu pesmu koja me podseti na tebe.
Na jednu staru i neostvarenu ljubav.Emocije prema tebi odavno sam ugasila ali pesma mi iz nekog čudnog razloga tera suze na oči.
Podseća me na nešto što sam mogla imati.Ili na nešto što sam imala pa izgubila-svejedno.
Njene reči i melodija su vesele ali ja sam uz istu tu pesmu prolila milion suza.
Dok si bio moja ljubav uvek kad bi mi nedostajao sećala bih se kako si me samo pogledao svaki put kad bi počela ta ista pesma.
Ona kao da je bila samo naša.Naš način da pokažemo koliko mislimo jedno na drugo,naš način da stavimo jedno drugom do znanja da postoje duboke emocije.
Tih nekoliko metara koji su nas delili sam mrzela.
Da sam tada znala da delimo iste emocije,da sam tada bila zrela da shvatim da i ti osećaš isto,sad bi sve možda bilo drugačije.Možda bih zauvek ostala u tvom gradu i rodila ti decu.Možda bi smo pričali ljudima da su nas spojile utakmice.
Mene-devojku koja mrzi sport i tebe-dečka koji je zaluđen njime.Ne žalim ja što imaš sada drugu i što ja imam njega.Ja žalim što smo bili kukavice i nismo smeli da priznamo svoja osećanja,a kad smo shvatili grešku ja sam već bila daleko.I tamo se nikad više nisam vratila.
Da jesam,verovatno se naše usne nikad više ne bi razdvojile.Ali nije se dalo.I ništa više prema tebi ne osećam osim čudnog nemira u grudima i jedne suze koja mi se skotrlja niz lice dok ispisah ove rečenice.Još jedna suza prolivena uz našu pesmu.G!
Postoji li ljubav?
Sjedim u mraku sobe i slusam pjesme koje u meni izazivaju tugu,melankoniju i usamljenost. Vjerujem u ljubav i nadam se da cu je jednog dana naci. Moj bivsi decko mi je jednom rekao da ne vjeruje u ljubav. Mozete li zamisliti kako sam se osjecala kad mi je to rekao decko s kojim sam dijelila intimu,koji me je po cijele noci ljubio,grlio i vodio ljubav sa mnom. Bio je tako njezan,osjecajan.Nisam mogla vjerovati da osoba koja ne vjeruje u ljubav moze biti tako njezna. Kad me je ostavio osjecala sam se odbaceno poput stare krpe jer je to napravio na najgori moguci nacin,preko sms poruke. Time mi je dao do znanja da mu nisam nista znacila. Danas sam usamljena i dusa me boli jer ne znam da li je ikada osjecao nesto za mene ili je sve bila igra,prikracivanje vremena. Svaku noc razmisljam o njemu,o nasem odnosu i nasoj vezi. Usamljenost se cini i vecom i jacom jer nemam nikoga tko me voli i bojim se da ce tako i ostati. Nesto se slomi u tebi kad nekome izjavis ljubav,a on te u pocetku ignorira,a onda i ostavi. Zapitas se,da li ce te itko voljeti,vrijedis li dovoljno da te netko voli? Samoca boli… Boli te i dusa kad si stalno nasmijan i djelujes veselo i sretno da nitko ne vidi da patis,a iznutra polako umires. Nadam se da ljubav postoji i da cu je jednog dana naci.Jer samoca ubija dusu.
Ljubav i patnja
Upoznali smo se sasvim slucajno, na svadbi.Bilo mi je 14 godina a on je imao 21.god.mnogo stariji od mene.
Život je shvatao na drugaciji nacin nego ja, za mene je sve bilo sveto, blistavo, samo sam za srecu znala.
Zavoljela sam ga…A on iskoristio je moju naivnost, moju mladost.
Bio je tu kada je zelio on da bude a kada sam ja zeljela nije se javljao, nije dolazio…Sve je radio kako bi on bio sretan a drugi ga nisu zanimali.
Iako sam se trudila da sve to prekinem, da ga zaboravim, da odem daleko od njega zivotne okolnosti nisu to dozvolili.
Sretali smo se svaki dan, zajedno boravili u jednoj prostoriji po nekoliko sati ali razgovarali nismo.Mucenje za mene,a za njega jos jedan susret koji je odbijao na smijeh i segu.
Dok ja drhtim, ruke se znoje i mislim da tonem negdje on nastavlja sa svojim zlobnim smijehom dizuci sebe u oblake. I tako prodose 4 god.naseg mucenja.
Nikada ga nisam povrijedila jer nisam mogla suvise sam ga voljela, dok je on uzivao gledajuci mene kako patim.
I sada ga volim…..ali s njim ne mogu biti.suvise me je povrijedio….i on bi htio da budemo zajedno ali on se ne moze promijeniti, on ostaje isti to je jedino sto sam shvatila za 4 god.patnje