Upoznali smo se sasvim slucajno, na svadbi.Bilo mi je 14 godina a on je imao 21.god.mnogo stariji od mene.
Život je shvatao na drugaciji nacin nego ja, za mene je sve bilo sveto, blistavo, samo sam za srecu znala.
Zavoljela sam ga…A on iskoristio je moju naivnost, moju mladost.
Bio je tu kada je zelio on da bude a kada sam ja zeljela nije se javljao, nije dolazio…Sve je radio kako bi on bio sretan a drugi ga nisu zanimali.
Iako sam se trudila da sve to prekinem, da ga zaboravim, da odem daleko od njega zivotne okolnosti nisu to dozvolili.
Sretali smo se svaki dan, zajedno boravili u jednoj prostoriji po nekoliko sati ali razgovarali nismo.Mucenje za mene,a za njega jos jedan susret koji je odbijao na smijeh i segu.
Dok ja drhtim, ruke se znoje i mislim da tonem negdje on nastavlja sa svojim zlobnim smijehom dizuci sebe u oblake. I tako prodose 4 god.naseg mucenja.
Nikada ga nisam povrijedila jer nisam mogla suvise sam ga voljela, dok je on uzivao gledajuci mene kako patim.
I sada ga volim…..ali s njim ne mogu biti.suvise me je povrijedio….i on bi htio da budemo zajedno ali on se ne moze promijeniti, on ostaje isti to je jedino sto sam shvatila za 4 god.patnje