Sjedim u mraku sobe i slusam pjesme koje u meni izazivaju tugu,melankoniju i usamljenost. Vjerujem u ljubav i nadam se da cu je jednog dana naci. Moj bivsi decko mi je jednom rekao da ne vjeruje u ljubav. Mozete li zamisliti kako sam se osjecala kad mi je to rekao decko s kojim sam dijelila intimu,koji me je po cijele noci ljubio,grlio i vodio ljubav sa mnom. Bio je tako njezan,osjecajan.Nisam mogla vjerovati da osoba koja ne vjeruje u ljubav moze biti tako njezna. Kad me je ostavio osjecala sam se odbaceno poput stare krpe jer je to napravio na najgori moguci nacin,preko sms poruke. Time mi je dao do znanja da mu nisam nista znacila. Danas sam usamljena i dusa me boli jer ne znam da li je ikada osjecao nesto za mene ili je sve bila igra,prikracivanje vremena. Svaku noc razmisljam o njemu,o nasem odnosu i nasoj vezi. Usamljenost se cini i vecom i jacom jer nemam nikoga tko me voli i bojim se da ce tako i ostati. Nesto se slomi u tebi kad nekome izjavis ljubav,a on te u pocetku ignorira,a onda i ostavi. Zapitas se,da li ce te itko voljeti,vrijedis li dovoljno da te netko voli? Samoca boli… Boli te i dusa kad si stalno nasmijan i djelujes veselo i sretno da nitko ne vidi da patis,a iznutra polako umires. Nadam se da ljubav postoji i da cu je jednog dana naci.Jer samoca ubija dusu.