Sve sam suze isplakala,da plačem više neću,
mada znam još dugo,dugo,ja za tobom žaliću.
Ti kraj druge sada živiš,znaš li da mi nije lako,
možeš tako jer ti nisi,ni zbog jedne zaplak'o.
Sve je prošlo među nama,ja odavno živim sama,
a tebi će jednom biti žao,što si drugoj ruku dao!
3 godine
Evo već 3.ljeto prolazi,od zadnjeg susreta našeg,
osjećam da se više nećemo vidjeti,drugi nas ljudi rastaviše.
Često se sjetim prošlih dana,zaplačem uz svaku pjesmu koja na tebe sjeti,
evo već sam djevojka,kako vrijeme brzo leti.
Još se sjećam onog dana,kad je prestalo sve naše,
iako sam te silno voljela,drugu djevojku za tebe udaše!
Oj siroče malo, ne tuži mi tako!
Moja tico mala, šta te meni goni?
Što ti mila pjesma tihim bolom zvoni?
Zar je i tvoj nad
Rasulo vrijeme i duboke magle
I jesenji hlad?
Zar i u tvom srcu topli žar je sveo,
A s čednom se tugom ljuti očaj spleo?
Oj siroče malo, ne tuži mi tako!
Kroz duboke magle vini mi se lako
I uzdigni let!
Tvoj bol, tvoja tuga preminuće ti'o
Kad se rodi cvijet.
Ali moju radost niko vratit neće –
Ni proljeće mlado, ni pjesma, ni cvijeće…
(Aleksa Šantić – 1900 Mostar)