Dok prolaziš ulicom lako,
svake noći pa i ove,
zvuk štikli čuje svako,
one diraju u moje snove.
U tebi su neki vragovi,
sa tvojim i mojim ćudima,
na putu ne ostaju tragovi,
ali ostaju na ljudima.
Ti u pjesku sad crtaš likove,
što će more noću da izbriše,
kad ujutro povuče se plima,
lik u pjesku tad ne živi više.
Ja u pjesmi šaljem ti stihove,
nek te barem oni pomiluju,
kada moje ispružene ruke,
samo vjetar sada dodiruju.
Volim te volim
Srecan ti rodjendan sunce moje drago, volim te volim ti si moje zlato, neka ti cvijece u zivotu cvjeta i srecna zivis mnogo mnogo ljeta…