Nekada si brojao moje tragove u snijegu,
još se sjećam njegove topline.
Doticala sam te kao leptir krilima,
da se ne slomiš pod teretom moje ljubavi.
A slomila te mećava života…
Nadjenula sam bijelim snijegovima ime nade,
ime gubitka i ime straha.
Znaš li da Inuiti imaju sto naziva za snijeg?

Na kraju dana
kada sam ravna ploča
bez ikakvih osjetila
osim osjeta bola
tada pozdravim tvoju sliku.

Tvoje oči postaju moj mir
one su jezero
samo im ja poznajem dubine
i u njima usnem
kao anđeo na oblacima.

Na kraju…
Kada je svijet besmislen
tvoje me oči pozdrave
sa svim bolom i pitanjima
sve je u redu
samo ti poznaješ moj san.