Zec

ZEC VOLI KUPUS
KUPUS VOLI ROSU
A JA VOLIM NJEGA I NJEGOVU SMEĐU KOSU

Doći ću ti noćas

Doći ću ti noćas u san,na obraz cu ti staviti dlan,tiho cu te milovati po licu necu pustiti suzu izdaicu….Poljubit cu te u snene oci i tiho nestati u noci…

Tiho

Tiho polaku u grobu se spremam, zasto da zivim kad srece nemam zasto da mi dusa pati i vene kad ja volim nekog ko nevoli meneeee!!!!:D

Ovaj Zivot

Ovaj zivot ima lazan sjaj taman pomislis ljubav prava, ono kraj. Zato samo ljubi i ne misli na krizu jer ovaj zivot nema reprizu

Daleko sam

Daleko sam od tebe,
nek te ne boli,
znaj da moje srce samo
tebe voli,nemoj tugovati i
suze liti,ti si moje srce
i uvjek ces to i biti!!!

Kazaljke

kad se poklope kazaljke na satu i kad otkca ponoc,ti zatvori oci i stisni ih jace i sjeti se onog ko za tobom place!!!!!!!!!

Poput nježnoga cvijeta

Poput nježnoga cvijeta,Ukras si života moga,Za mene si centar svijeta,
Najljepši dar od Boga.
Poput prekrasne zore,
Svitanje ti si moje,
Poput izvorske vode,
svježe su usne tvoje.
Poput plavetnila mora,
Ljubav me tvoja smiruje,
poput laganog povjetarca,
Tvoja me ljubav miluje.

Svitanja bez tebe

Svitanja bez tebe puna su praznine,kad oblaci pišu tvoje ime …U kasnu
noć,kad grad utone u san,ja ću samo zbog tebe čekati novi dan!!!

Zvijezda

Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam pocela gubiti nadu a sta Vam to govori. Postala sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubila. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Najezim se od bola kada pomislim da sam voljela nekoga Taj je covjek ipak moja zelja bio U snovima samo spomenem njegovo ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam ZAvoljela.a jos ja volim tog covjeka. Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala knjigu svojih pjesma. Otvorim tek’ neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek’ poneku rijec. Sigurno sam citajuci te pjesme o nama dosla do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonula do dna.Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih plavih ociju koji su me pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li se me naucio da volim ili samo da izgvoram te rijeci ‘Volim Te’… to sam ja govorila sa osjecajem ipak uvjerena sam… Zasto me sada gledas pobjednicki . Zar nisi do sada predvidjeo kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo muski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti covjek kojeg sam zavoljela . Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolna nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje crne oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolj,e ali nada me vraca u nas ponovni susret Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit’ sudbini. Ovih dana ne vidzam te punoMozda neka druga lijeci rane tvoje, dok joj pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar’ samo na jedan dan da se osjecam drugacije. Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratila u svijet tuge bez ijedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj’ jer sam se uselio u mene, a ja se nisam odupirala. Ja se nisam borila sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primila u moj dom jer nikada nikome nisam mogla da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi…Vec danima nisam primjetila da je Sunce izlazilo jer sam se zavila u crne noci. Tek’ kad bih osjetila da cu tebe naci navchetu upalila bih ovaj kom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknemi krenem dalje sa nekim drugim covjekom. Nije to izlaz za mene jer svaki drugi je jedna vise uvrijeda, jedan vise broj. Zato se ja i vracam da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno tipklati sa mnom i cuti moj glas Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. U drustvu lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelja osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece.Moj je grijeh sto sam te zavoljelaSuza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris ostacemo prijatelji…ti si me izadala a kriva nisam bila. I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Hvala ti jedini sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasla da mi nije tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinila pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravila kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce… Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis.. Al’ ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi znam da sam najbolje sta ti se dogodilao, da me ne mozes zamijenjit…i znam da sam napravila nesto sta nijedna nije I zato ces me pamtiti cijeli zivot. a ja cu i dalje pisat pjesme i voljeti te