Nesko i Sanja
Jednom kraj stare staze ona ga je srela, i na prvi pogled zavoljela.
Imao je oci nezno plave boje koje su znale iskreno da vole.
Kosu je imao kao meka zemlja rastresita…na prvi pogled zavolio je Sanju, ne htevsi ni za ime da je pita. Ona je simpaticna mala, kao rumena zora, kosa boje noci koja se nad nju svila, osmeha blagog i pogleda mila, mekane ruke stidljivog dodira
– Neskovo srce je osvojilo Sanju. Samo da nikad ne osvane sutra, ona je draza od proljetnog jutra…
Bili su mladi,a znali su da ne mogu jedno bez drugog i sve sto u imali za ljubav su dali, ljubav je bila strasna i lijepa kad neko iskreno voli. Nisu znali sta ih ceka, da ona moze i da zaboli.
Imala je 16 ideala i sve ih je Nesku dala, ali jednoga dana sve je otplivalo daleko, tuzna je postala saznavsi da ce imati nesto…Od svoje majke Sanja je veliku tajnu krila, samo je ona znala da ce dobiti sina.
Nesko nije znao, a Sanja je bila tuzna, deo sebe joj je dao, ali ona je od njega krila…Pitao je: ” STA SE ZBIVA ” ? ona je svima druga bila. Ona je cutala i skrivala svoje tajne zelje, mislila je ako Nesku kaze da ce je ostaviti, a on je mislio da drugog voli Sanja, a u njegov zivot je usla crnokosa Ana… Sanja to nije znala, i voljela ga je sve vise i vise, ali osmjeh sa njenog lica poceo je da se brise…
Dok su njene tuzne oci mislile kako istinu da mu kazu i da li ce moci!
A onda kad je skupila hrabrosti i htjela Nesku reci, u tihom proljetnom hladu ugledala je kraj svojoj sreci… Nesko je setao sa Anom gazeci po proljetnoj rosi, dok su ih posmatrale Sanjine uplakane oci… Ostala je sama Sanja,izgubila je sve sto ima, ali ipak se sjetila imace sina.
To je mislila Sanja, mislila je na svog sina, ipak nece biti sama on joj je sve sto ima. Kad se rodio mali licio je na njega i tako se tuzna Sanja secala svega… Krenula je ulicom Sanja dok su joj suzne oci bile, odjednom je ugledala njega u tihoj proljetnoj noci. Kada je Sanju video Nesko, odjednom je stao, a onad se okrenuo i tiho otisao. Sanja nije htjela vjerovati da je Nesko voli i njeno srce je htjelo da prepukne o boli i njega je pocelo sve da boli misleci da Sanja drugog voli. Zato je sada sa bolom pohitao Ani, ali ipak je stalno mislio o Sanji.
U susret mu je isla crnokosa Ana dok je iza njega stajala Sanja. Nesko je odjednom stao, od boli mu se cijepalo srce, da je pogrijesio sad je znao i rukama pokrivao lice. Nesko htjede Sanji da se vrati, ali prekasno bi jer je ona ostricom presjekla vene i vrisnula je Sanja: ” Za sve je kriva Ana ” !!!
Onda je Sanja pala na Neskove grudi: Budi sada srecna Ana pokraj Neska moga, Nesko shvati samo sam tebe voljela i nikog vise voljeti nisam htjela. Rodila sam ti sina koji lici na tebe u njega se tvoja slika svila, a oci ima na mene.
Ne placi Nesko mili, sad imas Anu, pogrijesio si nevjernice sto si me ostavio samu. Ali ja te ipak volimi dok mi se zivot gasi, molim te Nesko cuvaj mi sina i nek ti on zivot krasi…
Onda je Sanja pala i sklopila oci, a Nesko pomisli: ” Ja bez nje zivjeti necu moci ” .
Uzeo je sotricu presjekao vene i pomislio: ” Umrijesu kraj svoje voljene” .
Sad tuzan Ibar tece u tihe proljetne dane i prica pricu ne dorecenoj o ljubavi Neska i Sanje… Sad Ana za ruku vodi Sanjinog sina, prolazeci ulicom u kojoj je poslednji put stajala sa Neskom i Sanjom.
Onda su iz ociju Ane pocele suze da klize, dok je upita Nesko mali: ” Da li je ovo mjesto gdje su poslednji put mama i tata stali ” ? Ana je tada ispred decaka stala i nekom cudnom snagom malom kazala: Nesko mili sine, oprosti za grijehe moje, da nije bilo mene oni ne bi prestali da se vole!
Oci su joj bile pune tuge u ono proljetno jutro i umjesto tvoje majke ja cu te zvati Nesko… Nesko mili sine, oprosti, svi smo mi pomalo krivi za laz i prezir sto je slomilo srce tvoje majke!!!
Onda je prisao sa suzom u oku, poljubio njeno uplakano lice, skrhan bolnim ranama sa recima oprostenja tiho je rekao: HAJDEMO ODAVDE MAMA!!!
THE END !!!