Evo jedna prica o meni i mojoj mami, da vidite da je bolje i ne poznavati majku, ako je vec otisla i napustila vas ne trazite je, ne tugujte jer nije majka ona koja vas rodi i baci kao smece, majka je ona koja vas odgoji i okrene na pravi put..
Nacin na koji sam odrastala bio je suvise tezak, imala sam paznju, ljubav, imala sam sve, ali ona koja mi je trebala nije je bilo uz mene. Devet mjeseci sam imala onda kada me ostavila, bas onda kada sam najvise majcinu ljubav trebala!! Odrastala sam, pored mene je bio moj otac, dedo i nana, a nana hhhh ona mi je bila majka, moja sestra, drugarica i sve sto sam pozeljela mogla sam naci u njoj, ona je bila moja dobra vila. Gledali su me kako odrastam, prvi korak napravila sam uz njih, prvu rijec naucila sam od njih, i ne zalim se bilo mi je dobro, trudili su se da ispune tu prazninu koju osjecam duboko u sebi, i jos uvijek se trude i znam nikad nece prestati.. dok je moja mama bila daleko od mene.. Tri godine sam imala kada sam je prvi put vidjela, to je bilo kao ponovno upoznavanje sa osobom koju sam znala iz nekog proslog zivota.. Predstavlja se kao moja majka a meni potpuni stranac..Taj njen zagrljaj bio je magican, osjecala sam nesto sto prije nisam, tako mala a sve sam razumjela, samo me bunilo jedno ZASTO ONA NIJE PORED MENE.. Od toga dana trazila sam odgovore na to pitanje, slusala sam mnoge price, sve su bile potpuno razlicite, svi su pricali samo je ona sutila.. Ponovo se udala, rodila je sebi djevojcicu, zvala je svojom princezom, i bila je mala princeza imala je sve, samo jedno ne, ono sto je najvaznije njoj je sudbina uskratila ZDRAVLJE !! Kazu da je neizljeciva bolest, ne znam kako se ta bolest zove ali nije mogla jesti sto svi ostali jedu, imala je odredjenu hranu koju je jela, i bilo mi je zao zbog toga… Isla sam cesto kod nje samo da bih bila s’ njom, igrale bi se po cijeli dan, samo da ona bude sretna i zadovoljna, a i mene to cinilo sretnom sto sam blizu svoje mame i sto se upoznajem sa svojom sestrom za koju sam bila spremna i zivot dati. A mama nas je sminkala i govorila da smo njene princeze, njene manekenke, a dok bi mene sminkala oci bi mi ljubila i govorila “samo da me zelja mine, kada ljubim tebe kao da ljubim njega” . Ja sam samo sutjela posle njenih izgovorenih rijeci ja bih je poljubila i otisla. A ja, ja sam jedna od onih osoba sto govore da su dobro i kada nisu, i sto na licu uvijek imam osmijeh dok u meni sve place, a kada padne mrak zatvorim se u svoju sobu, zabijem glavu u jastuk i umirem.. Tako je bilo svaki dan, i svaku noc, ponavljalo se kao repriza i odjednom je stalo.. Ta serija u kojoj sam bila, i svi ti glumci oko mene polako su se povlacili, svi ti sretni dani ostali su u mome sjecanju, sve te tuzne noci ostavile su trag na mome srcu, sve te suze gusile su moju dusu.. Imati slomljeno srce je nesto najgore u zivotu, to je poput slomljenog rebra, boli svaki put kada udahnete.. Neke stvari covjek ne moze da preboli, samo se pomiri sa cinjenicama, a pomirila sam se i ja, da je nikad vise necu vidjeti, iako je blizu meni je daleko..
Svake se noci tiho pomolim da joj Bog sve lijepo u zivotu podari, da bude sretna i zadovoljna i da joj nista ne fali !!!