Mnogo puta

Mnogo puta, mnogo puta, u tebi vidim djete… Djete, zeljno ljubavi i srece, ponekad’ sam i sama takva..
Iz unutrasnjosti dolazi neki glas, koji jednostavno zeli da spoji nas.. Od nekud’ nacine trazi, a ja ne znam da li je to vrijedno drazi..
Da ti vjerujem znam da mogu, ali u tvoju ljepotu ne, nikako ne mogu.. Uvijek mi kaze nesto vrati se pogledaj opet… Koliko lijeo je, bozanstven, andjeoskog lica, plavih oka i drugih sitnica..
Da li Boze vidim ljepotu tu ili svijetlu tacku na tamnom tlu.. ? Koliko boja i nijansi ima da zadivi ovo moje srce u grudima ?
Ucinio si nesto jako cudno, probudio si moje srce bludno.. Otvorilo ti vrata, i ako kucao nisi, kao nemi putnik okarakterisan ti si.. Ostavio si trag i postao drag..
Djecak plavi, okrenuo je svijet naopacke, rukicama svojim stvarajuci puteve maste..
Da mastas i da volis ne manjka ti putnice nemi, a i da nastavis da cutis problem nije , oke ce te odati cim prije.. Djete krije oke svoje, da se ne vidi zijan ko je, a ti pokri svoje, da dusu krase nebeske nijanse ….