Jedne rane zore u naše sokače
Zalutalo uplakano mače
Plakalo je žedno, gladno
U januarsko jutro hladno
Uz neku kapiju u prikrajku
Uzalud dozivalo svoju majku
Plakalo je pa je palo
Na ledeni pločnik, to šareno mače malo
Do moje kuće, dugog puta
Spavalo je u džepu mog kaputa
Pored tople peći dao mu da jede
Pa sad mače liže šapice i umiljato prede