Ima i dana kada se sjetim,
kao u magli ,gdje su ti dani,
srce me stegne kada pomislim
suze bi htjele, al bol je veci.

O zasto je sve tako bilo?
zar nisam mogao kao i svi drugi ,
provesti djetinjstvo u igri?
Da li sam moro da radim od jutra do sutra?
Oce i majko gdje su Vam misle bile?
Zar niste vidjeli svu tugu i zalost
na mome licu dok drugi su bili sretni,
igrali se a ja kopao u vrtu i vuko hranu za svinje.
O, jesu golubovi i zecevi su bili prijatelji,
al nisu oni isli u skolu sa mnom.

O naucio sam mnogo toga i brzo i prebrzo,
naucio sam sta su zuljevi,video sam kako se obradjuje
kako je lijepo imati, al ja nisam imao djetinjstvo.
Sjecam se prve salate ,rotkvice i svega,
a najvise se sjecam bolnih ledja.
I rado se sjecam jeseni kada smo brali svoju kuruzu,
i vatre kada smo je pekli predvecer,
sjene tebe oce i majko, i manje sestre.
I onda se sjetim prvog djepnoga noza , i kako si me ucio
kako se graftaju voca i mjesaju , jest oce sjecam se
svakog poteza kada zatvorim oci .

I onda su dosli dani kada smo otisli na daleki Bukovac.
Sjecate li se majko i oce?
Kada se je hodalo po noci ili rano ujutro ili posle posla
kilometrima …ja se sjecam…sjecam se djetinjstva!

U godinama kada sam trebao da se igram i mjesam sa djecom,
osim vrta kopao sam kucne fundamente, mjesao beton i vuko vodu,
i mnogo puta sam bio gladan sve u ime kuce,
koju nikada zavrsili nismo, a koja je donijela toliko muke ,znoja
bijesa i mrznje.
Al bilo je i dana kada sam ponosno pogledao sta smo napravili ,
jer svi su kazali vidi ova tri uvijek rade i godinama se muce.

I dosao je dan da je sve stalo,majka je plakala, ti oce si bio smrknut
i nisi sa nikim govorio, jer drzava kojoj si dosta dao nije ti vratila
makar samo sa bijednim zajmom da zavrsis svoj san kucu za sebe i djecu.

I ti si otisao iz zivota moje sestre i majke, za mene uredu,
ja sam odrasto ,sa gorcinom i u boli i umjesto paznje poslije muke
i loseg iskustva/bez djetinjstva /presao sam u mladica tihoga ,
povucenoga ali razocaranoga ….ne ne krivim vas dvoje ,
poceo sam piti i dugo dugo je trebalo da sve dodje na mjesto.
O oce i majko umrli ste nisam vam bio niti na sprovodima,
Al sjecam se svega.

I nisam zalio ,niti sam se zalio ,dok sada pod stare dane
vidim svoje unuke kako su sretni u parku tucu loptu,
koju je i djed volio ali nije imao vrijeme da igra nego samo skrivecki,
ponekada pred skolom.
O moji sinovi koje ste veliki vi znadete koliko smo djelili,
i kakovo vam je bilo djetinjstvo kako treba i igra ,prijatelji ali i
obavezni rad koji vam je dao osnovu zivota i razumjevanja .

Bolno koliko je bilo ,boli me vise sta niste znali bolje,
jer takova su bila vremena poslije rata.

I zato oce i majko pocivajte u miru ,
Jer uskoro i moje izgubljeno djetinjstvo ce biti pokopano samnom.