Imala sam jednog momka.Voljela sam ga najviše na svijetu.Barem sam mislila da je tako.Njemu je bilo stalo,neko vrijeme.Nije on bio toliko loš,ma ne..Samo smk mi bili pogrešni.I sve se svede na to da sam jamarila previše a on nikako.I sve se svelo na moje suze,njega nije bilo briga,nije njemo stalo.Bio je klošar.Loš,a voljela sam ga.Voljela sam ga najviše.I danas ga volim,više od ičega na svijetu,samo mu to više nikada neću pokazati,a voljeti ću ga zauvijek,on to neće znati,a ja ću plakati,plakati ću jer smo mogli biti sretni,a nismo.