Hodam svojim mjestom ja
i ugledam zaljubljeni par.
Kao da imaju sve na svijetu,
usne i se sklapaju u duetu.
Ti poljupci tako divno zvuče,
a meni od tuge srce sadatuče.
Sada zavladala tišina i mir,
ponijeli ih strast u beskrajni svemir.
Vidim da nježnosti kraja nema,
jer ljubav nijhova čvrsta je ko stijena.
Sreća ih dovela do sretnog braka,
a ja pišem ovu ljubavnu pjesmu
u sobi punoj mraka.
autor: Zvonimir Lešić