Tužni stihovi

Tužni stihovi za sva slomljena srca i porušene snove.

Mogli smo biti sretni

Imala sam jednog momka.Voljela sam ga najviše na svijetu.Barem sam mislila da je tako.Njemu je bilo stalo,neko vrijeme.Nije on bio toliko loš,ma ne..Samo smk mi bili pogrešni.I sve se svede na to da sam jamarila previše a on nikako.I sve se svelo na moje suze,njega nije bilo briga,nije njemo stalo.Bio je klošar.Loš,a voljela sam ga.Voljela sam ga najviše.I danas ga volim,više od ičega na svijetu,samo mu to više nikada neću pokazati,a voljeti ću ga zauvijek,on to neće znati,a ja ću plakati,plakati ću jer smo mogli biti sretni,a nismo.

Naš poljubac

Danas živim a nocas umirem VOLIM TE jedini moj, kako da zivim sa svojom sudbinom kada zauvijek umirem u srcu tvom, postat cu anđel poletjet cu do neba ali molim te misli na mene kako treba, ti mi venama teces kao rijeka koja zubori, ne znam gdje si sad ali molim te nemoj zaboraviti da te moje ludo srce voli, nikad necu zaboraviti nas poljubac i dodire jos uvijek mi to u san dođe… ;((

Pisat će

pisat će na mom grobu
nije ju smrt boljela
jer se ubila zbog onog
kojeg je najviše voljela

Budaloo

Nocas me je stalo, cujes li budalo, dodji dok me srce nije izdalo. <3

Moje te srce još voli

mrzit te neću…to ne želim,
voljet te ne smijem…
jer zagazit ću sebe..
prijatelj ti ne mogu biti
jer previše boli
moje te srce još VOLI

Ljubav

POTOK TECE TOK,TOK,TOK
JA TE LJUBIM CMOK,CMOK,CMOK.
SJEDI VOJNIK NA KAMENU
DRZI PISMO NA RAMENU .

JEDNOM RUKOM PISE ,A
DRUGOM SUZE BRISE .
JA NISAM KAMEN DA PO NJEMU GAZE
JA NISAM CVIJET DA ME BACE BILO GDJE
JA NISAM KISA STO TUZNO PADA
JA SAM BICE KOJE VOLI A VOLJENO NIJE

Sijeda djeca

Sve to što čovjek stvori
To se još sagraditi može,
Ali oni ruše i ono što si ti stvorio, Bože.

Podijelili su i Tebe da lakše vladaju s nama.
O, kad bi mogli i zrak bi sapeli granicama.

Kako je čovjek mali,
Kako zarast'o u mržnji,
A grana ruža miriši i ruci koja je skrši.

Kako plakao ne bih,
Ta, puklo bi srce i svecu,
Kad vidim da Majke na svijet rađaju sijedu djecu.

Za kakav mir mi je ginut’ kad mir oduvijek postoji.
On bi se i sada čuo
Da ne zveckate oružjem svojim.

Za koju mi zemlju je pasti
Kad ja sav pripadam zemlji.
I sve nedužne žrtve sahranjene su u meni.

Mrtva ljubav

Bezim od surovosti sveta,
skrivajuci lice od zivotnog zara.
Umrla je nocas uz jesenje kise,
umrla je majko moja ljubav stara.
Crni oblaci kovceg mu skovase,
posmrtni valcer plesale su kise,a vetar je nocas svestenik bio,majko sad sam sama njega nema vise.
Nocas je zora bila u crnini,nocas je uveo poslednji cvet,ugasila se njegova isra uverenja,od nocas majko mrzim ceo svet.

Baka

Bila jednom jedna slabašna starica koja je, kada je njen voljeni muž umro, otišla da živi sa sinom, snahom i unukom.

Svakog dana njen vid i sluh su se pogoršavali. Ponekad su se njene ruke toliko tresle da bi se grašak iz njenog
tanjura otkotrljao na pod, a juha iscurila iz šalice. Sin i snaha nisu joj htjeli pomoći, ali ih je nervirao nered koji je pravila. I jednog dana su rekli – što je mnogo, mnogo je, pa su za nju postavili mali sto u ćošku pored ormara za metle i dali joj da tamo sama jede sve obroke.
Za vrijeme jela, ona bi ih gledala sa drugog kraja sobe, očiju punih suza, ali oni teško da su razgovarali sa njom, osim što bi je grdili kad bi joj ispala žlica ili vilica.
Jedne večeri, upravo prije večere, mala djevojčica je sjedila na podu igrajući se sa kockama.
“Što to gradiš? – upitao ju je otac ozbiljno.
“Pravim mali sto za tebe i mamu” – odgovorila je, “Tako da možete sami da jedete u ćošku kada ja budem velika.”

Otac i majka su zanijemili i to je izgledalo kao da traje cijelu vječnost. A onda su počeli plakati.
U tom trenutku su postali svijesni onoga što
su uradili i tuge koju su prouzrokovali. Te večeri vratili su staricu na njeno pravo mjesto za velikim stolom i od tog dana ona je uvijek jela sa njima. A kad bi komadić hrane pao na stol ili bi vilica zalutala na pod, izgledalo je da više niko ne mari za to.

Ako me zaboraviš

Ako me ikad zaboraviš, ne zaboravi da zaboravljeni nikad ne zaboravljaju one koji su ih zaboravili… :(

Nikad

Prihvati da moraš sam da se boriš, ne dozvoli da padneš, nikad drugog da moliš, uvijek se drži onih koje voliš, ŽIVOT JE JEDAN,ne dozvoli da se smoriš