Daleko sam

Daleko sam od tebe,
nek te ne boli,
znaj da moje srce samo
tebe voli,nemoj tugovati i
suze liti,ti si moje srce
i uvjek ces to i biti!!!

Zavolela sam divne oci

Zavolela sam divne oci,jedne tople letnje noci…Bila sam srecna to jedno vece,a njemu su bile druge prece…

Kazaljke

kad se poklope kazaljke na satu i kad otkca ponoc,ti zatvori oci i stisni ih jace i sjeti se onog ko za tobom place!!!!!!!!!

Poput nježnoga cvijeta

Poput nježnoga cvijeta,Ukras si života moga,Za mene si centar svijeta,
Najljepši dar od Boga.
Poput prekrasne zore,
Svitanje ti si moje,
Poput izvorske vode,
svježe su usne tvoje.
Poput plavetnila mora,
Ljubav me tvoja smiruje,
poput laganog povjetarca,
Tvoja me ljubav miluje.

Svitanja bez tebe

Svitanja bez tebe puna su praznine,kad oblaci pišu tvoje ime …U kasnu
noć,kad grad utone u san,ja ću samo zbog tebe čekati novi dan!!!

Zvijezda

Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam pocela gubiti nadu a sta Vam to govori. Postala sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubila. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Najezim se od bola kada pomislim da sam voljela nekoga Taj je covjek ipak moja zelja bio U snovima samo spomenem njegovo ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam ZAvoljela.a jos ja volim tog covjeka. Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala knjigu svojih pjesma. Otvorim tek’ neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek’ poneku rijec. Sigurno sam citajuci te pjesme o nama dosla do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonula do dna.Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih plavih ociju koji su me pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li se me naucio da volim ili samo da izgvoram te rijeci ‘Volim Te’… to sam ja govorila sa osjecajem ipak uvjerena sam… Zasto me sada gledas pobjednicki . Zar nisi do sada predvidjeo kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo muski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti covjek kojeg sam zavoljela . Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolna nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje crne oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolj,e ali nada me vraca u nas ponovni susret Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit’ sudbini. Ovih dana ne vidzam te punoMozda neka druga lijeci rane tvoje, dok joj pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar’ samo na jedan dan da se osjecam drugacije. Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratila u svijet tuge bez ijedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj’ jer sam se uselio u mene, a ja se nisam odupirala. Ja se nisam borila sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primila u moj dom jer nikada nikome nisam mogla da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi…Vec danima nisam primjetila da je Sunce izlazilo jer sam se zavila u crne noci. Tek’ kad bih osjetila da cu tebe naci navchetu upalila bih ovaj kom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknemi krenem dalje sa nekim drugim covjekom. Nije to izlaz za mene jer svaki drugi je jedna vise uvrijeda, jedan vise broj. Zato se ja i vracam da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno tipklati sa mnom i cuti moj glas Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. U drustvu lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelja osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece.Moj je grijeh sto sam te zavoljelaSuza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris ostacemo prijatelji…ti si me izadala a kriva nisam bila. I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Hvala ti jedini sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasla da mi nije tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinila pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravila kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce… Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis.. Al’ ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi znam da sam najbolje sta ti se dogodilao, da me ne mozes zamijenjit…i znam da sam napravila nesto sta nijedna nije I zato ces me pamtiti cijeli zivot. a ja cu i dalje pisat pjesme i voljeti te

Kasno se kajati

Nesko i Sanja
Jednom kraj stare staze ona ga je srela, i na prvi pogled zavoljela.
Imao je oci nezno plave boje koje su znale iskreno da vole.
Kosu je imao kao meka zemlja rastresita…na prvi pogled zavolio je Sanju, ne htevsi ni za ime da je pita. Ona je simpaticna mala, kao rumena zora, kosa boje noci koja se nad nju svila, osmeha blagog i pogleda mila, mekane ruke stidljivog dodira
– Neskovo srce je osvojilo Sanju. Samo da nikad ne osvane sutra, ona je draza od proljetnog jutra…
Bili su mladi,a znali su da ne mogu jedno bez drugog i sve sto u imali za ljubav su dali, ljubav je bila strasna i lijepa kad neko iskreno voli. Nisu znali sta ih ceka, da ona moze i da zaboli.
Imala je 16 ideala i sve ih je Nesku dala, ali jednoga dana sve je otplivalo daleko, tuzna je postala saznavsi da ce imati nesto…Od svoje majke Sanja je veliku tajnu krila, samo je ona znala da ce dobiti sina.
Nesko nije znao, a Sanja je bila tuzna, deo sebe joj je dao, ali ona je od njega krila…Pitao je: ” STA SE ZBIVA ” ? ona je svima druga bila. Ona je cutala i skrivala svoje tajne zelje, mislila je ako Nesku kaze da ce je ostaviti, a on je mislio da drugog voli Sanja, a u njegov zivot je usla crnokosa Ana… Sanja to nije znala, i voljela ga je sve vise i vise, ali osmjeh sa njenog lica poceo je da se brise…
Dok su njene tuzne oci mislile kako istinu da mu kazu i da li ce moci!
A onda kad je skupila hrabrosti i htjela Nesku reci, u tihom proljetnom hladu ugledala je kraj svojoj sreci… Nesko je setao sa Anom gazeci po proljetnoj rosi, dok su ih posmatrale Sanjine uplakane oci… Ostala je sama Sanja,izgubila je sve sto ima, ali ipak se sjetila imace sina.
To je mislila Sanja, mislila je na svog sina, ipak nece biti sama on joj je sve sto ima. Kad se rodio mali licio je na njega i tako se tuzna Sanja secala svega… Krenula je ulicom Sanja dok su joj suzne oci bile, odjednom je ugledala njega u tihoj proljetnoj noci. Kada je Sanju video Nesko, odjednom je stao, a onad se okrenuo i tiho otisao. Sanja nije htjela vjerovati da je Nesko voli i njeno srce je htjelo da prepukne o boli i njega je pocelo sve da boli misleci da Sanja drugog voli. Zato je sada sa bolom pohitao Ani, ali ipak je stalno mislio o Sanji.
U susret mu je isla crnokosa Ana dok je iza njega stajala Sanja. Nesko je odjednom stao, od boli mu se cijepalo srce, da je pogrijesio sad je znao i rukama pokrivao lice. Nesko htjede Sanji da se vrati, ali prekasno bi jer je ona ostricom presjekla vene i vrisnula je Sanja: ” Za sve je kriva Ana ” !!!
Onda je Sanja pala na Neskove grudi: Budi sada srecna Ana pokraj Neska moga, Nesko shvati samo sam tebe voljela i nikog vise voljeti nisam htjela. Rodila sam ti sina koji lici na tebe u njega se tvoja slika svila, a oci ima na mene.
Ne placi Nesko mili, sad imas Anu, pogrijesio si nevjernice sto si me ostavio samu. Ali ja te ipak volimi dok mi se zivot gasi, molim te Nesko cuvaj mi sina i nek ti on zivot krasi…
Onda je Sanja pala i sklopila oci, a Nesko pomisli: ” Ja bez nje zivjeti necu moci ” .
Uzeo je sotricu presjekao vene i pomislio: ” Umrijesu kraj svoje voljene” .
Sad tuzan Ibar tece u tihe proljetne dane i prica pricu ne dorecenoj o ljubavi Neska i Sanje… Sad Ana za ruku vodi Sanjinog sina, prolazeci ulicom u kojoj je poslednji put stajala sa Neskom i Sanjom.
Onda su iz ociju Ane pocele suze da klize, dok je upita Nesko mali: ” Da li je ovo mjesto gdje su poslednji put mama i tata stali ” ? Ana je tada ispred decaka stala i nekom cudnom snagom malom kazala: Nesko mili sine, oprosti za grijehe moje, da nije bilo mene oni ne bi prestali da se vole!
Oci su joj bile pune tuge u ono proljetno jutro i umjesto tvoje majke ja cu te zvati Nesko… Nesko mili sine, oprosti, svi smo mi pomalo krivi za laz i prezir sto je slomilo srce tvoje majke!!!
Onda je prisao sa suzom u oku, poljubio njeno uplakano lice, skrhan bolnim ranama sa recima oprostenja tiho je rekao: HAJDEMO ODAVDE MAMA!!!
THE END !!!

Strana 70 of 70« Prva...6667686970