Stihovi
Arhiva stihova sa Balkana
Anđele mali
KUD GOD DA KRENEM NEŠTO MI FALI
TO SI TI MOJ ANĐELE MALI
LEPO MI SANJAJ SLATKI TI SNOVI
ŽELI TI ONA KOJA TE NAJVIŠE
VOLI!!!!!! <33
<3333
Ti mislis da sam srecna jer ti to moj osmeh kaze a srce moj pati jer pogled nikad ne laze
kad ti kaze da te voli reci mu da laze jer se prava ljubav u oci ne kaze
vec se srcem pokazee! <33333
Uvek moj
volim te danju
volim te nocu
tako ubijam svoju samocu
znam da te nema
znam da te druga ljubi
a ja za to kazem ma neka ide zivot ja se nezurim bices nekad njen al uvek moj 
Slika
Evo ti slika stalno je gledaj
ako me volis nikom je nedaj
ako ti srce za drugu pati izvini mali
sliku mi vrati…
Mreža ljubavi
Vratit ću se jednog od ovih dana,
tiho se ušuljati u prostore našeg sna
i gledati te očima suca,
a srcem srne.
Bit će to uskoro – za mjesec ili dva…
Nećeš me vidjeti,
ali znat ćeš da sam tu.
Baš kao što znaju oni koji su voljeli…
Pitat ču te očima,
dozivat ću te dušom.
Ah, tu mrežu koju smo ispleli
nećemo za ovog života rasplesti…
Bit ću tvoj sudac,
ostat ćeš moja bol.
Zima
Nekada si brojao moje tragove u snijegu,
još se sjećam njegove topline.
Doticala sam te kao leptir krilima,
da se ne slomiš pod teretom moje ljubavi.
A slomila te mećava života…
Nadjenula sam bijelim snijegovima ime nade,
ime gubitka i ime straha.
Znaš li da Inuiti imaju sto naziva za snijeg?
Moja baka
Ako sretneš moju baku,
negdje samu na sokaku,
ti joj priđi srca laka,
kao da je tvoja baka.
Pomozi joj, mali druže,
jer je noge slabo služe,
a i oči teško vide,
pa mi baka slabo ide.
Prepoznat ćeš moju baku,
i po hodu i koraku,
i po bijeloj sijedoj kosi,
i po štapu što ga nosi.
Kroz roj kola i auta,
prevedi je preko puta,
da u vrevi bučnog grada,
moja baka ne nastrada.
A kad baka dođe kući,
sretno će joj srce tući,
o tebi će, sva u sreći,
mnogo lijepa meni reći.
Mila moja mamice
Mila moja mamice,
uzmi me u krilo
zagrli me i poljubi,
sunce moje milo.
Reci mi jel’ istina
ili samo šala,
da si i ti nekada
bila ko ja mala?
Sijeda djeca
Sve to što čovjek stvori
To se još sagraditi može,
Ali oni ruše i ono što si ti stvorio, Bože.
Podijelili su i Tebe da lakše vladaju s nama.
O, kad bi mogli i zrak bi sapeli granicama.
Kako je čovjek mali,
Kako zarast'o u mržnji,
A grana ruža miriši i ruci koja je skrši.
Kako plakao ne bih,
Ta, puklo bi srce i svecu,
Kad vidim da Majke na svijet rađaju sijedu djecu.
Za kakav mir mi je ginut’ kad mir oduvijek postoji.
On bi se i sada čuo
Da ne zveckate oružjem svojim.
Za koju mi zemlju je pasti
Kad ja sav pripadam zemlji.
I sve nedužne žrtve sahranjene su u meni.
TVOJE OČI
Na kraju dana
kada sam ravna ploča
bez ikakvih osjetila
osim osjeta bola
tada pozdravim tvoju sliku.
Tvoje oči postaju moj mir
one su jezero
samo im ja poznajem dubine
i u njima usnem
kao anđeo na oblacima.
Na kraju…
Kada je svijet besmislen
tvoje me oči pozdrave
sa svim bolom i pitanjima
sve je u redu
samo ti poznaješ moj san.
